ZBRKA U DUŠI I GLAVI ....
17.11.2011. u 18:24
Tužna sam ,ljuta i zabrinuta,more negativnih emocija ,bura u duši ...nevidi se kraj ovome užasu ,neman pojma koji mi je kokot i zašto dopuštam sebi da mi na prvom mjestu budu manje bitne stvari...Čekaju me važne promjene ,selidba u drugi grad ,upis na višu školu ,traženje novog posla ...milijun pitanja na koje treba nać odgovor ...ali NE mene izbaci iz takta jedan telefonski razgovor ,meni jako bitna osoba od koje tražim tako malo i sve ostalo je sad u drugom planu život sam zaustavila i aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa e upravo tako vrištim jer mi se vrišti i da san muško momački bi ga raspi*dila šakon u ono lipo lice .Pa jebemu miša zar u muškim glavama nema baš ništa ???Lipi moj ja mislin da bi bilo dosta ,niti sam sebe našla na cesti ,niti sam sisala veslo ...DOSTA JE i bar ovaj bijes koji laganini preuzima vodstvo nad tugon i razočaranjem ,će biti pozitivno usmjeren-lipi laganini odjebaus i glavu gori neće mene nitko zajjjj.....Moran se ispuhat i isplakat i izvrištat nakon toga hladne glave krenut naprid...hoću ja to sigurno samo zašto treba doć do ovoga ??? jeli toliko teško razumjet drugu osobu ,bili nas kompromis ubi ,samo malo pažnje ,daj pokaži da ti je stalo i to je sve .....Jedno iskustvo više ,jedan odnos promjenjen ,još jedna rana koja peče i još jedan dokaz da ljudi često imaju malo razumjevanja za tuđe potrebe.Upravo sad dok pišem sam shvatila ..više me nije briga ,nema više razumjevanja moram i hoću naučit -kolikogod se to kosilo s mojom prirodom da gledam samo sebe ,NAUČIT ću biti BEZOSJEĆAJNA KUČKA .Da da ja imam puno poznanika ,par jako dobrih prijatelja ,ja sam uvjek vesela i nasmijana ,rekli bi ljudi neslomljiva još bolja usporedba da sam ko zid .Samo zato što nekukam i neplačem pred svima i sama se oslanjam na sebe ,svoje znanje i mogućnosti njima znači da sam jaka ,ja sve mogu ,ja se uvjek izborim za sebe ,ma da meni je lako ....jeba ih zid i moja jakost ,ok jesam jaka i da borim se za sebe ,uspjevam ali to neznači da mi nije potrebna pomoć ...To sam ja : u očima drugih jaka samostalna cura koja ide kroz život uzdignute glave ,bez pomoći drugih ,osoba koju svi zovu da se izjadaju , da im bude podrška ,osoba koju zovu kad treba spašavat stvar .U očima dotičnoga ja sam zid ,koji sve shvaća sve razumje ,ja sam ko guma more me rastezat kako oće ,može reć što hoće -ja razumjem ......Moje razumjevanje i popuštanje me dovelo da se osjećam ko budala ,valjda i jesam budala ,tako mi i treba .E nema više dragi moj ,ova budala je došla pameti.Nema više ni tebi ni ikom drugom ,odsada sam samo ja bitna ,više neću bit ona razumje ,više nema razumjevanja nizakoga osim za sebe samu .POKOJ VJEČNI BUDALI ,ŽIVILA HLADNOKRVNA KUČKA !!!pa da vidimo......
Hajduk živi vječno (9) • Isklesaj • #Moj hobi ..upaljači...
13.11.2011. u 15:22
Imam dosta hobija ,ko dijete sam počela sa skupljanjem salveta,sličica i ostalih nepotrebnih i za mamu izluđujućih stvarčica..Tokom godina ostalo je samo par ozbiljnih hobija koji mi oduzimaju dosta vremena ,jedan od njih su upaljači.E upaljači imam ih preko 2000 ,nisu to bilo kakvi upaljači ,tipa sretna nova ,već mala umjetnička djela ,svakakvih oblika, dezena i boja ..Uživam ih skupljat ,moljakat znane i neznane ,izmolit od potpunog stranca neki zanimljivi upaljač,o da bilo je takvih situacija,većinom riješene u moju korist 
.Moja kolekcija izaziva divljenje okoline i moj ponos ,ali problemi su počeli kad mama više nije slagala i pomagala oko organizacije smještaja mog ponosa.Podstanar sam ,često se selim iz stana u stan ,svako malo treba ih premještati ,svako malo slagati i brisati ,u svakom novom stanu naći mjesto gdje ih smjestiti a to nije nimalo lako.Tokom godina sam skupila i lijepu zbirku zidnih polica koje su bile izrađene za pojedine stanove i nikad baš nikad nisam uspjela jednu policu upotrijebit u drugom stanu -pošto imam maniju hrčka teško mi se odvojiti od polica-baš su mi lijepe.Ali najveći horor i razlog zašto ovo pišem je trenutak koji se dogodio prije par sati,kuća blista ,police savršene upaljači složeni u pravo malo umjetničko djelo ,do tog trena 
.Nisam kriva ,majke mi nisam samo sam malčice dodirnula prvi upaljač i BUM ...UŽAS stupa na snagu ko po dogovoru jedan po jedan ,ko domine TRAS ....nemogu vjerovat pa jel meni zaista potrebno da se ovako iznerviram radi upaljača ...sati truda slaganja da tek tako popadaju i izazovu jezu u meni ..
bijesna sam na sebe i na svoj glupi hobi ,pas mi je doživio šok od moje vriske ...E ZAVRŠILA SAM S HOBIJEM-bilo je DOSTA....Na stranu sve godine truda i ponosa i radosti ova zbirka mijenja vlasnika ...meni to više netreba ....Mislim stvarno aloooooo ima puno boljih načina za upotrijebit energiju i živce ,moram mislit i na zdravlje svog ljubimca jer sam uvjerena da bi još jedan ovakav moj ispad njemu uzrokova trenutno otkazivanje srca .Sve u svemu meni dosta ,grrrrrrr lijepo sam ih nabacala u kutiju zvala frenda da ih pokupi ,on godinama moljaka da mu poklonim bar par komada -njemu svanulo a i meni .Dragi moji od mojeg hobija je ostala prašina i upaljač kupljenu trgovini za par kn ....Jesam li prerasla taj hobi ili sam umorna od nepotrebnih situacija koje me dobro iznarviraju neznam,znam da mi je laknulo ,i znam da nikad više neželim skupljat nikakve stvarčice za koje trebaju posebne kutijice i sati sređivanja ...Ja se zadržavam i neodustajem jedino od knjiga kojih isto ima jakoooo puno ali to je neka druga tema i nema straha za njih ,one su sigurne i zaštićene .Jedini upaljač koji želim u svojoj blizini je onaj s kojim ću palit cigar ili da pređem na šibice Hm.......
E da i police sam poklonila manija hrčka ide na bolje ...
Netko postoji...
13.11.2011. u 12:56
Netko postoji
nevidljiv očima mojim
Tko oduvjek čuvao je mene
koga nazivala sam
Anđelom svojim
I kad tužne misli
rojile su poput pčela
I kad govorila sam ono
što u srcu svom
osjećati nisam htjela
Pa i tada
Kada okretala sam pogled
od svijetlosti ka tami.
I u tom trenu
Netko
Ljubavlju svojom
Ljubav moju brani.
Netko postoji
nevidljiv očima mojim
Tko oduvjek čuvao je mene
Što vidljiv je samo Njemu
što prati me kroz život moj
Kao što tijelo ima svoju sjenu
Taj Netko što prati me
dok moj vrtuljak
životni se vrti
Što govori mi da postoji
život nakon smrti.
Jer da nije tako
zar bih mogla čuti
riječi s neba
baš ovako lako.
Netko Tko uvjek je tu za mene
vidljiv samo srcu mome
a nevidljiv očima mojim
Što poručuje mi
Da prepreka na svom putu
neka se ne bojim
Jer da ćemo
sve to zajedno mi proći
I da svakog na svom putu
Netko čeka
Tko će mu pomoći.
Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko zauvjek čuvati će mene
Kao što čuvao je i do sada .
Da Ga Vidim
Potrebno je naći mjesto
U svom srcu
Gdje nalazi se
Ljubav,Mir i Nada !
e pa sad ...
12.11.2011. u 18:22
Iskreno rečeno toliko ideja u glavi i nikako da krenem ,imam neku blokadu koju treba slomit ....previše je ovdje dobrih blogera da me uhvati strah .....aaaaaaaaaaaa pa ja sam se znala izrazit riječima -nekad ....sad se osjećam ko totalni seljo među vama ;(( ...dajte ljudovi triba mi malo vaše potpore taman i lažne ;)))) .Ono znate ma bravo ,samo naprid i tako....nekošta vas ništa a meni će pomoć da se opustim ....znam znam tigrica nebi trebala imat strah i tremu ali jbg žensko sam ,curetak ,osjećajni ,prestrašeni ,tigrasti ;))) ....Uzvraćam s odanošću i zahvalnošću ,e sad seruckam laganini ,nema veze bitno da sam propisala ,sad kako i o čemu manje bitno ...svaki početak je težak ,na greškama se uči ,ja sam spremna ...uz vašu podršku -naravno ..Pusa svim dobrim dušama ;))))
Hajduk živi vječno (8) • Isklesaj • #Igraj se i kada brineš.....
12.11.2011. u 17:39
Dok jesen po nama šiba i pljušti .....sve magle svijeta hoću da skineš .Ja nemam staze koje se maze ,ja nemam čak ni putokaze .hoću da samnom vječno plamtiš,u toj budućnosti ,dalekoj nekoj,mi smo već bili ,zar ne pamtiš ?!...
Hajduk živi vječno (0) • Isklesaj • #Duša u okovima
11.11.2011. u 13:02
Najstrašniji početak dana je trenutak kad stanem pred ogledalo dok obavljam jutarnju higjenu ,strah hoću li se pretvorit u stranca ,u osobu koju više neprepozajem .Pogled u ogledalo ,suočavanje s istinom tko sam .......U vrtlogu života ,na nekoj stanici sam ostavila sebe ,u nekom neznanom trenutku i tako već dugi niz godina ,neki trenutak i jedan djelić duše ,skupi se toga kroz godine ,Ovo jutro je donijelo strah ,noć punu čudnih snova i strah ili istina jesam li izgubila i onaj zadnji najvažniji djelić svoje duše .....Nisam ista to znam ,nisam više ona naivna djevojka puna povjerenja prema svijetu i ljudima ,djevojka koja je u svemu vidjela samo dobro ,djete koje nije poznavalo zlo i koje ga nikada nije prihvaćalo......Ideali su davno zasjenjeni ,neki snovi stavljeni u kutiju ,ona stara ja zatvorena i okovana zidom tišine u strahu ako kriknem duša će se raspast...Počinjem ispočetka i dalje se radujući suncu ,mjesecu .kiši ,i dalje vjerujući ali s oprezom i hladnoćom jedino tako mogu sačuvati dio sebe onaj dio koji nesmjem izgubit ,dušu koja čini najbitniji dio mene .Dušu koju moram stavit u okove da je neizgubim.....Nadam se da će okovi pomoć ,nadam se da ću pružit priliku curi koja je u punoći mjeseca vidjela smisao života ,ne samo prekrasno svijetlo ....i nadam se ,zaista se nadam da će doći vrijeme kada ću krikom moći slomiti okove koje sam stavila ,da će ova duša jednom moć punog srca i neopterećena bez straha krenuti naprijed......
Hajduk živi vječno (9) • Isklesaj • #Stigla tigrica !!
10.11.2011. u 22:12
Ej narode ,evo i mene da podjelim s vama tigričine jade ,nadam se da vam neće biti dosadno s ovom tigricom bez zuba
